Ima jedna interesantna priča u vezi sa ehinaceom. Naime, krajem 18.stoljeća živio je neki čovjek po imenu Joseph Mayer iz Pouni City-a, u Nebraski. Iz karavana je prodavao razne stvari, među kojima je bio i alkoholni tonik od korijena biljke iz Kanzasa. Recept je dobio od svojih prijatelja Indijanaca. Napravio je tonik, stavio ga u flašu i prodavao kao lijek za sve bolesti. Na zapad je putovao sa svojim karavanom prodavajući taj tonik. Postao je zbog toga vrlo poznat i kao doktor i kao zabavljač.
Da bi dokazao efikasnost svog proizvoda, puštao je da ga čegrtuša ugrize pred svima. I nikada se nije otrovao od toga.Odatle potiče izraz „prodavać zmijskog ulja”. On je tvrdio, a tako je i izgledalo, da se radilo o lijeku za sve, od ujeda bijesnog psa do raznih vrsta zaraza.Pred kraj 19. stoljeća odlučio je saznati kakva je to biljka koju je dobio,te je tonik odnesao profesoru Kingu – jednom od najpoznatijih naših doktora tog doba i autoru čuvene „Kingove američke farmakopeje”(King’s American Dispensatory).Profesor King se samo nasmijao na takav zahtjev, stavio flašu zmijskog ulja ispod klupe kod svoje kuće, a Josephu odgovorio da mora da je lud čim je pomislio da se identitet biljke može utvrditi iz flaše koju je dao. Rekao mu je da mu pošalje cijelu biljku u njegov laboratorij.U isto vrijeme, supruga profesora Kinga je umirala od raka. Stanje se nije poboljšavalo, usprkos svemu što je pokušavao učiniti. Njegovi prijatelji i kolege, naročito braća Lloyd iz Sin Cincinnatija u Ohiou, napravili su mu za to vrijeme najkvalitetniji i najefikasniji biljni preparat u Americi. Ali, ni to nije moglo pomoći Kingovoj supruzi. Umirala je.Joseph Mayer je poslao cijelu biljku profesoru Kingu, koju je ovaj stavio negdje sa strane. Nekoliko mjeseci kasnije, njegova supruga se upotpunosti izliječila od raka. Naravno, King je bio presretan. Rekao joj je kako mu je drago što su njegovi medicinski savjeti i lijekovi konačno dali rezultate. Ali kada mu je ona rekla da je sa upotrebom tih lijekova i njegovih medicinskih savjeta prestala još prije par mjeseci, i da je koristila ovo „zmijsko ulje”, on je ostao šokiran.U to doba nije bilo nikakvih preparata od ehinacee, niti je medicina znala za njega. U roku od dvije godine, postao je najčešće upotrebljavan tonik američkih doktora. Sa njegovom je upotrebom prestalo kada je AMA
(Američko medicinsko udruženje) odbacila prirodnu medicinu i oduzela posao doktorima prirodne medicine, njih 20.000 je ostalo bez posla.Nažalost, većina današnjih doktora prirodne medicine ne voli slušati o ehinacei kao lijeku za rak.
Izvor: knjiga “Liječenje navodno neizlječivih bolesti”