Namjera ovoga teksta nije da uljepsa, niti da uveca ili smanji zlo koje se oblino proizvodi u svijetu,vec kako bi se iznjela istina koja se vec godinama sakriva i zataskava. Tko se boji istine, jos ima vremena prekinuti citanje ovoga uznemiravajucega teksta. Ali onaj tko se ne boji istine, njemu ce se otvoriti oci i mozda ce donjeti sam za sebe jednu veliku odluku s kojom ce spasiti ne samo svoju kozu, vec i svoju dusu.
Nije mi namjera djeliti ljude na ove koji jedu tu hranu ili one koji jedu onu hranu. Svatko od nas ljudi razmišlja svojom glavom i vlastitom slobodnom voljom. Nadam se kako svatko od nas ima vlast sam u svome zivotu donositi dobre odluke i primjeniti ih prema svojoj svjesti i savijesti.
Molim vas, pazljivo analizirajte cinjenice, a onda neka svatko za sebe donese odluku
Nekada davno, perzijski car Darije odlucio je izvesti jedan eksperiment koji bi slikovitno prikazao ukorjenjenost ljudskih obicaja i tradicija. On je pozvao najprije grupu Grka na svoj dvor. Pitao ih je: “Evo, dati ću vam sto god hocete, ako pojedete vase roditelje kada umru?” Grci su se zgrozili. Naravno, nije postojala cijena za koju bi napravili nesto takvo odvratno. Darije je zatim pozvao jedan indijski narod iz plemena Halatia. Oni su imali obicaj, kada njihovi roditelji umru, njihova tjela bez ostatka pojesti. Darije je njima dao malo drugaciju ponudu: “Od mene cete danas dobiti sto god vam srce zazeli, ako vase roditelje kada umru spalite ili zakopate.” Ljudi iz plemena Halatijia su se zgranuli i razbjezali. Ni za njih nije bilo cijene da barem malo odstupe od svog kodeksa ponasanja. Jer nije lako, ako je uopće moguce, govoriti istinu i potpuno je razumjeti sa one druge obale. Zato bih zamolio citatelje ovoga teksta da ne glasaju za i protiv, i da se ne djelimo u dva tabora. Obicaji, religija i kultura su toliko ukorjenjeni u nama da nimalo nije lako svojom snagom stvoriti distancu s samim sobom i osloboditi se sjenki svoga plemena u korist univerzalnih vrijednosti.
Ali Herodovoj prici i Darijevom eksperimentu time nije ucinjen kraj. Nije slucajno Herod zapisao ovaj neobicni eksperiment. Jer se ova slika danas, u nasem modernome i naprednome svijetu, ostvaruje upravo u svojoj najodvratnijem obliku. Ljudi su prisilili stoku da se hrani uginulim zivotinjama. A onda mi jedemo ta ista goveda, te lesinare. Goveda su postala tvornice za preradu crkotina i leseva. Tako smo dobili meso koje samo izgleda kao meso, ali nije meso. To meso je mjesavina trulezi iz svakakvih leseva i crkotina, antibiotika, hormona, otrova, virusa, bakterija, priona, dioksina. Ako danas zivotinje hranimo crkotinama od raznoraznih bolesnih i uginulih zivotinja, jasno je kako i mi jedemo te iste poluraspadnute leseve. Mi danas jedemo crkotine, i njihovu krv i njihovo salo, i sve gadosti koje su posljedica prirodnog procesa raspadanja.
BOLESTI IZAZVANE JEDENJEM MRTVOGA MESA
Ovdje namjerno stavljam akcenat na “mrtvo meso”, jer je to meso zaista mrtvo. Nikada ne znate od koliko leseva uginulih zivotinja, i koliko je puta komad koji izgleda kao meso, zaista bio mrtav i na putu raspadanja, na putu do vasega stola. Drugi aspekt je, kada ubiju zivotinju, prva faza raspadanja počinje vec prve 3 minute poslije posljednjeg izdisaja pa do sljedecih 8 sati, kada se sva tkiva pocinju raspadati. Poslje 8 sati cijeli organizam pocinje se raspadati. Zanimljivo je kako same stanice umrle životinje ispuštaju otrove i bjelancevine koji nju samu uništavaju. Zatim dolaze bakterije truljenja iz vana i jedan leš pocinje trunti sinkronizirano, i izvana i iznutra. Ni priroda, a kako je večina od vas religiozna govorim – a ni Bog – nisu predvidjeli da les ili les u raspadanju ponovo udje u lanac prehrane. Zato se večina raduje kada vidi svijeze meso. I neobrazovani covjek zna da sto je životinja prije zaklana to je meso zdravije. Problem je sto je ono vec jako dugo mrtvo i to tko zna koliko puta mrtvo. Ali mi to ne znamo. Neovisno o smrti kojom je doslovno opterećen komad mesa, on je i nositelj večine bolesti ili njihovih uzroka, kao sto su: rak (tu
mislim na mnoge viruse, retro-viruse, adeno-viruse, papiloma-viruse), hepatitis (zutica), SIDA, Krojcfeld-Jakovljeva (Kreuzfeld-Jakob) bolest, Alzhajmerova bolest i razne druge druge. Jedna novija studija je pokazala kako se razliciti uzrocnici raka (virusi, toksini, mutageni) nalaze u razlicitim tkivima ljudi i zivotinja u prosjeku od 10-100%! Uzrocnici tuberkuloze nalaze se u postotku od 5-50%, ovisno o vrsti i podneblja gdje zivimo. Na ovaj spisak nije slucajno dospio virus side (HIV). Danas je zananstvena javnost prihvatila tezu kako je predak side jedan virus koji postoji kod nekih majmuna u ekvatorijalnoj Africi, a jako je slican virusu side. Zanimljivo je kako majmuni ne oboljevaju od svog virusa side. Medjutim, zananost danas zna da je virus side kod covjeka nastao tako sto se meso ovih zarazenih majmuna, potpuno natopljeno zarazenom krvlju, naslo na necijim stolovima. Po svemu sudeci, virus side, HIV1 i BSE su potpuno nova oboljenja nastala krsenjem prirodnih zakona od strane covjeka.
BSE – PRIONSKA BOLEST
Kod ovaca slicna stvar se zove “skrejpi”, a kod miseva i štakora slicna prionska bolest zove se “mink”. Čini se kako su sve zivotinje koje su hranjene “crkotinskim brasnom”(koštano brašno ili smjesa) takodjer oboljele od BSE-a. Tu spadaju cak i divlje zivotinje i zivotinje na lovistima kao sto su jeleni i srne. Narocito je potrebno biti oprezan kada se jedu zivotinje koje se brzo ubijaju, brzo idu na klanje, jer zbog relativno duge inkubacije BSE-a one ne dozive svoju bolest, ali to ne znaci kako su manje bolesne. Na primer, svinje ne dozive jednu godinu, a inkubacija je dvije do cetrdeset godina. Dakle, ako i svinju hranimo crkotinskim brasnom, sasvim je jasno kako ce i ona biti bolesna kao i ostalih tridesetak zivotinjskih vrsta kod kojih je vec vidjena slicna BSE klinicka slika. Samo je pitanje dana, kao i sposobnosti stočara da varaju sirom svjetskih tržnica, kada ce svinja najavljivati vecernje televizijske vjesti. Jer svinjski mozak je od svih zivotinjskih mozgova najbogatiji prionima. Kada se dodje do novoga testa kojim će bolest moci identificirati u ranijem stadiju, suociti cemo se sa novim neugodnim iznenadjenjima.
nezaustavljivo razaranje mozga koje vodi u demenciju, to jest ludilo i smrt. Kompletna plemena, negdje i po 200 ljudi, oboljevali su od neobicne bolesti koju su sami nazvali “kuru”, sto znaci “smrt koja se smije”, jer su pacijenti cesto padali u neobjasnjiv trans smjeha. Kuru je gotovo iskorjenila ove ljudoždere. U to vrijeme, nije se naravno znalo sto izaziva bolest. Na primjer, jedan djecak star 7 godina, koji je jeo ljudski mozak, umro je za 3 mjeseca. O njemu se brinuo djeda koji je obolio od iste bolesti, ali je bio u nesto boljem stanju, jer inkubacija kod odraslih izgleda traje
nesto duze. Ova bolest pokrece na agresivnost, izaziva motoričke ispade, gubitak ravnoteze (ovi poremecaji su slicni gotovo kod svih vrsta inficiranih BSE-om, u svom zavrsnom stadiju). Kod ljudi dolazi do nekontroliranih napadaja agresivnosti, dubokih depresivnih ili euforicnih stanja koja cesto vode u samoubojstvo. Neki ljudi su izvrsili samoubojstvo skocivsi u provaliju. Naravno, te ljude nitko nije sahranjivao. A tamo dolje, u dolinim, su pasle ovce. Znanstvenici nisu još sigurni, ali se smatra kako su se ovce zarazile pasuci travu u blizini leseva. Ovce naravno, nisu jele ljudsko meso. I onda, 1730-ih godina, evropski kolonizatori Nove Gvineje prenose gvinejske dobre ovce u Evropu. U Irskoj su te ovce križali kako bi dobili jos bolju rasu. Tako je cjela jedna generacija ovaca iznenada oboljela od tajanstvene bolesti. Nastala je pauza do sredine proslog stoljeća, kada se ponovo dogodio jos jedan pomor ovaca.
Prije dvadesetak godina Harold Wilson, ondasnji premijer Engleske, odlucuje da se bolesne ovce ubiju i prerade u takozvanu stocnu hranu ili kostano brasno ili crkotinsko brasno, i ponovo vrate u lanac prehrane. Dosao je trenutak kada nije bilo oprosta. Zasto? Ljudi u Engleskoj i Irskoj su preradili leseve uginulih ovaca. A nesto kasnije ne samo ovaca i goveda, vec i svake druge bolesne ili uginule zivotinje. Bešćutna industrija mesa ne samo da je doslovno isla preko leseva do profita, nego je i natjerala ljude da jedu te leseve. Ovdje se zaista postavlja pitanje – kako sacuvati kozu i kako sacuvati dusu?
Postavlja se pitanje – da li je ono sto ljudi zovu meso i sto jedu, zaista meso? Mora se priznati da izvana gledano zaista izgleda kao meso, medjutim unutra ima svega drugoga vise nego mesa. Proizvodjaci “mesa” su godinama bez smetnji vlasti varali narod, da bi dosli do profita. Novac je bio u pozadini cjele ove price. Cilj je bio da se stvori odraslo govedo spremno za klanje, u roku od 6 mjeseci, umjesto za dvije godine. Jedini nacin da se to postigne, je da se zivotinji daju gotovi zivotinjski proteini kao hrana. I zaista, goveda su narasla za 6 meseci do velicine koju normalno dosegnu za dvije godine. Goveda koja su tisućama godina jela iskljucivo biljnu hranu, dobijala su samljevenu hranu od mrtvih zivotinja. Po njemackom zakonu, ako ugine neko govedo ili ovca, ono se ne smije zakopati niti spaliti. Mora se dovesti veterinar, platiti neka taksa i zivotinja se odvozi u tvornice koje melju leseve. Melje se zajedno krv, salo, kosti, sve. Isto tako, ako u zooloskom vrtu ugine krokodil ili neka druga zivotinja, ona zavrsava na istom mestu. Svi psi i macke koje ubiju zbog bolesti, starosti ili agresivnosti, takodje dospjevaju u ove tvornice. Onda se ta samljevena smjesa kuha u velikim kotlovima kako bi se unistili mikroorganizmi. Kuha se na
temperaturi od 121 C, pod pritiskom od 3 bara, i zatim preradjuje. Tako se dobija zivotinjsko ili “crkotinsko brasno”.
Svi su bili uvjereni kako je ovaj proces dovoljan unistiti sve uzrocnike bolesti iz ovih leseva. Mi danas znamo kako to nije istina. Prione nije moguce unistiti ni na 1000 C! Goveda koja su bila BSE pozitivna spalili su na 1000 C, a u pepelu ovih zivotinja jos uvjek su bili aktivni uzrocnici ove bolesti! Dakle, kuhanje ne pomaze, pecenje ne pomaze. Postoji hipoteza kako visoka temperatura ove degenerirane prione cini jos opasnijima.
tvar, njihovi geni kao i sve njihove bolesti, virusi, bakterije, otrovi iz njihovih leseva, sakupljaju na jedno mjesto i tu mjesaju, kako bi se dobila obogacena, visokoproteinska doping hrana koja se zatim skupo prodaje ne samo “obicnim smrtnicima”, vec i sportašima, pa cak i bebama. Ljudi koji jedu meso unose prione i sve ostale gadosti preko usta u zeludac. Prioni, kao i većina drugoga bioloskoga smeca ne bude unisteno želučanom kiselinom. Prioni dospjevaju u crijeva, ulaze u krvotok i dolaze do mozga. U mozgu mi ljudi imamo te iste proteine, ali su oni kod nas zdravi. Prioni koji su preko mesa unešeni u organizam su bolesni. Sada se dogadja jedan jako zanimljiv i neobican proces kojega je, barem djelimicno, prvi razumio nobelovac Prusiner. Taj pogresni protein –prion, uzrocnik je jedne reakcije kristalizacije, tako da nasi zdravi proteini pocinju da kristaliziraju, deformiraju na isti nacin kao i ovaj unešeni protein, i talože se u mozgu razarajuci ga. Dakle, mozemo reci kako je on infektivan, te je preneo bolest, infekciju. On sam po sebi nije infektivan. Njegova pogresna informacija je infektivna i patogena. Ovaj proces traje od 2-40 godina, koliko traje inkubacija, dok se ne pokažu prvi znaci bolesti.
polimorfnom klinickom slikom, ili klasicnom slikom Krojcfeld-Jakobljeve bolesti ili kronicnim oblikom, kao sto je Alzhajmerova bolest ili beta amiloidoza. Simptomi su razliciti, individualni. Ima ljudi koji skoro tiho dodju do kraja zivota i nestanu bez velike drame. Ali u terminalnom stadiju pacijenti sa manjim motorickim, ali zato pojacanim psihičkim ispadima, nerijetko izvrse samoubojstvo. Ako me pitate za lijecenje, pomoci za sada nema. Jedini je savjet da pazite dobro sto jedete.
