Voda – element od vitalnog značaja za život – nezaobilazan je činilac u prirodi bez kojega nema života. Tolika zastupljenost vode predstavlja još jedan dokaz u nizu velikodušnosti saveznika i prijatelja -prirode. Od obične mineralne i termalne vode, od kristalnih vodenih izvora koji se obrušavaju na hladne divovske stijene, do najmodernijih bolničkih kompleksa, voda protiče, znali mi to ili ne, kako bi obogatila lepezu prirodnih Božjih alata za poboljšavanje zdravlja. Zaustavićemo se, dakle na tren, kako bi odgonetnuli i rastumačili šapat divnog vodenog šuma koji nam se pridružuje na putu do potpunog oduševljenja: “VODA”. To je poruka prirode čovjeku.
Voda je toliko bitna da je Bog odvojio čitav jedan dan za njeno stvaranje. Ne možemo živjeti bez nje. To je univerzalna tekućina koja nas održava čistima, iznutra i izvana. Ne samo što nije moguće živjeti bez vode, već kao da je Bog izgradio čitavo naše tijelo od tvari koju je tako obilno dao. Voda ima neobičnu električnu karakteristiku koja je razdvaja od većine drugih tekućina. Kao što znate, molekularni sastav vode je H2O, dva atoma hidrogena povezana s jednim atomom kisika. Zato svaka molekula vode ima lagani pozitivni naboj s jedne strane i lagani negativni naboj s druge. Ova karakteristika dopusta molekulama vode da se veoma lako povezuju s drugim obližnjim molekulama.
Voda rastvara i pere prljavštinu. Ona prenosi hranu u svaku stanicu u našem tijelu i zatim odnosi štetne tvari koje proizvodi naše tijelo. Također, voda pomaže u prenošenju kisika i mehanizama za borbu protiv bolesti kada god je to našem tijelu potrebno. Pored podmazivanja naših zglobova, ona sprečava našu kožu da se osuši i izbora.
Potrebno nam je najmanje osam čaša vode dnevno, bez obzira da li osjećamo žeđ. Žeđ nije dobar pokazatelj da nam je voda potrebna. Taj signal se često ugasi prije nego što se dovoljno napijemo. Baš kao što zavisimo od vode, isto tako zavisimo od Boga i Biblija mnogo puta koristi vodu da ilustrira našu zavisnost od Boga. Bog je znao da ćemo moći razumjeti važnost vode za naše fizičko i psihičko zdravlje, zato je tu potrebu upotrebio da nas podsjeti na važnost naše duhovne ovisnosti od Njega. Činjenica da ne osjećamo duhovnu žeđ ne znači da smo se napili dovoljno vode koju nam Krist obećava neizmjerno dati. Potrebno je da duboko i svakoga dana pijemo Božji dar.
Ne postoji blagoslov vode samo kroz konzumaciju, nego i kroz druge tehnike koje mogu poboljšati naše zdravlje.
Jedna od tih tehnika je vrlo blaga kupka koja se radi umakanjem nogu u toplu vodu koja može doprinjeti jačanju vašeg imuniteta a i drugih blagih tegoba:
Moć vode i promjene mentalnog zdravlja(poniznosti) potječu još iz Biblije:
“Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek, i poštovan pred svojim gospodarem, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.”
Glasovi o problemu stigli su do Elizeja, pa je on poslao poruku kralju i rekao: “Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.”
“I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima, i stade pred vratima Elizejeve kuće.” Preko glasnika, prorok mu je poručio: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti biti opet čisto.”
Naaman je očekivao da vidi neko čudesno očitovanje moći nebeskih sila. Rekao je: “Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.” Kad mu je bilo rečeno da se okupa u Jordanu, njegov ponos je bio povrijeđen. Razdražen i razočaran, uzviknuo je: “Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist? Okrenu se i ode odande ljutit.”
Oholi Naamanov duh opirao se poslušati uputu koju mu je dao Elizej. Rijeke koje je spomenuo asirski vojskovođa protjecale su kroz prekrasne šumarke, i mnogi su dolazili na njihove obale moliti se svojim idolskim božanstvima. Za Naamana ne bi bilo neko veliko poniženje da se spusti do obala jedne od tih divnih rijeka. Međutim, jedino mu je poslušnost jasnim uputama proroka mogla donijeti ozdravljenje. Samo dragovoljna poslušnost može donijeti željene posljedice.
Sluge su počele nagovarati Naamana da posluša Elizejeve upute: “Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.” Naamanova je vjera bila stavljena na kušnju, dok se oholost borila za prevlast. Ali vjera je pobijedila, i bahati Asirac je suzbio oholost svojega srca i ponizno se pokorio otkrivenoj Gospodnjoj volji. Sedam puta se bacao u valove Jordana, “prema riječi čovjeka Božjega”. Njegova vjera je bila nagrađena, “i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta — očistio se!”
Ovo se poglavlje temelji na tekstu u 2. o Kraljevima 5.
