Studija pokazuje: veganska prehrana i promjena životnog stila potaknula je za 3 mjeseca promjenu više od 500 gena

Piše: Carly Fraser, 17. travnja 2018.

 

Izvornik:  https://livelovefruit.com/vegan-diet-changes-500-genes-three-months/

Ova je priča ažurirana 25. veljače 2020., tako da osim biljne prehrane uključuje i druge čimbenike zdravog životnog stila, što sve skupa pokreće pozitivne promjene gena, referirajući se na studije dr. Deana Ornisha. Da bi se potvrdili rezultati pilot-studije koju su proveli Ornish i kolege, potrebne su dodatne kliničke studije.

Nevjerojatan je napredak postignut u spoznajama ljudskih gena. Iako nemamo toliko puno gena (oko 25,000 u svakoj stanici, u usporedbi sa sićušnim vodenim buhama koje imaju preko 30,000!), znanstvenici su nedavno otkrili načine za kontrolu vrlo male količine koju imamo. Znanstvenici to nazivaju epigenetikom – kako se promjene u aktivnosti gena mogu dogoditi bez promjene naše stvarne DNK.Jedan od načina na koji možemo utjecati na svoje gene bez promjene njihove osnovne strukture jest hrana koju jedemo.

Dobitnica Nobelove nagrade Elizabeth Blackburn i koautor dr. Ornish otkrili su da je biljna prehrana, uz određene promjene u načinu života – poput smanjena stresa i umjerene tjelovježbe – uzrokovala promjenu više od 500 gena u samo tri mjeseca. Utvrđeno je da promjene prehrane i načina života aktiviraju gene koji sprečavaju bolesti te deaktiviraju gene koji uzrokuju rak dojke, bolesti srca, rak prostate, kao i druge bolesti.No, prije nego li uđemo u tu tematiku, želio bih razgovarati o telomerima – to su sitni završetci na kraju svakog lanca DNK koji štite naše kromosome!

Što su telomeri?

Telomeri su poput kapica nekodirajuće DNK na krajevima naših kromosoma, koje štite naš genetski materijal i omogućuju našim stanicama da se dijele. Možete ih zamisliti kao plastične vrhove na kraju vezica.Telomeri su mjesta na kojem se “strojevi” za replikaciju DNK vežu tijekom postupka diobe stanica, tako da se može kopirati cijeli lanac DNK. Svaki put kad se stanica podijeli, telomeri se skraćuju. Da bi se dogodila sljedeća dioba stanica, na telomeru mora ostati dovoljno mjesta za replikacijske enzime. Ako telomer postane prekratak, DNK se ne može pravilno kopirati i stanica se ne može dijeliti.

Da bi spriječio prekomjernu skraćenost, enzim telomeraza obnavlja naše telomere.Duljina telomera usko je povezana sa staničnom starošću: tijekom godina telomeri u našim stanicama postaju sve kraći. Kraća duljina telomera nije povezana samo s biološkom starošću, već i s bolestima povezanim sa životnim stilom, poput bolesti srca, dijabetesa, osteoporoze, raka i prerane smrti.

Što utječe na duljinu telomera?

Iako je duljina telomera uglavnom genetska, na nju također mogu utjecati okolišni čimbenici, poput prehrane i načina života. Prehrana cjelovitim biljnim namirnicama i općenito zdrav način života povezani su s većom duljinom telomera. S druge strane, oksidativni stres i kronična upala povezani su sa skraćivanjem telomera. Studije otkrivaju čimbenike koji promiču ova loša stanja u tijelu, poput visokog indeksa tjelesne mase, pretilosti, sjedilačkog načina života, pušenja, kroničnog stresa i niskog socioekonomskog statusa.  Biljna prehrana, promjene životnog stila i telomeri Liječnik dr. Dean Ornish, koji je kreirao tzv. Ornishevu dijetu, pokazao je u jednoj studiji da su bolesti srca reverzibilne ako se uvedu sveobuhvatne promjene u način života, uključujući zdravu prehranu, antistres-tehnike, prestanak pušenja, umjerenu tjelovježbu i socijalnu podršku. Ornish je za HuffPost objasnio: “u više od 35 godina znanstvenih istraživanja otkrili smo da bi ovaj program prehrane i načina života mogao preokrenuti čak i teške koronarne bolesti srca.” Zbog toga Medicare (to je nacionalni program zdravstvenog osiguranja u Sjedinjenim Američkim Državama, započet 1966. godine pod upravom socijalnog osiguranja) sad pokriva “Program dr. Ornisha za preokret srčanih bolesti” – to je prvi put da Medicare pokriva jedan program cjelovite medicine.

Utječući na ekspresiju gena, Ornishev program može aktivirati gene koji sprječavaju bolesti i isključiti gene koji promoviraju rak dojke, prostate, debelog crijeva, kao i bolesti srca. Druga studija pokazala je da Ornishev program prehrane i načina života također može usporiti, zaustaviti ili čak preokrenuti napredak raka prostate u ranoj fazi. U ovu pilot-studiju dr. Ornish uključio je 30 za rak prostate nisko rizičnih muškaraca, koji nisu podvrgnuti operaciji ili zračenju svojih nisko rizičnih tumora. Jeli su niskomasnu prehranu (10% kalorija iz masti), cjelovite biljne namirnice, te su podvrgavani antistres-tehnikama, bavili su se umjerenom tjelovježbom i sudjelovali u grupnim seansama podrške. Za samo tri mjeseca na više od 500 gena dogodile su se promjene! Iako je utvrđeno da je 48 gena ključnih za rast raka bilo aktivnije, 453 gena koja su kontrolirala rast tumora i proizvodnju proteina bila su manje aktivna u proizvodnji proteina. Sveukupno, poboljšali su se krvni testovi za aktivnost raka prostate, a tumori su se smanjili. Iako su rezultati obećavajući, autori i dalje ističu ​​da su potrebne veće kliničke studije koje će potvrditi rezultate ove pilot-studije.

Sljedeća studija Iz iste gore proučavane skupine, dr. Ornish i dr. Blackburn proveli su naknadno istraživanje kako bi izmjerili aktivnost enzima telomeraze kojeg proizvode geni, a za koji se vjeruje da usporava proces starenja. Ova sljedeća studija uspoređivala je deset muškaraca i 25 vanjskih kontrolnih osoba koje su imale biopsijom dokazan rak prostate niskog rizika. Kao što je opisano u gornjoj studiji, muškarci u interventnoj skupini podvrgli su se sveobuhvatnim promjenama načina života (biljna prehrana, socijalna podrška, umjerena tjelovježba i anti-stres program). Muškarci iz kontrolne skupine podvrgnuti su samo aktivnom nadzoru, bez sveobuhvatnih promjena u načinu života. Nakon pet godina tog promijenjenog načina života, starošću uzrokovana smanjenost aktivnosti telomeraze bila je puno manja u interventnoj skupini nego u kontrolnoj skupini, a njihovi su telomeri bili dulji, što sugerira da je proces starenja usporen.  Ostale studije Druga istraživačka skupina iz Pennsylvanije proučavala je 63 osobe sa srčanim bolestima koje su slijedile Ornishev program i uspoređivala ih sa skupinom od 63 osobe koje nisu slijedile neki određeni program. Rezultati? Nema boljeg zdravlja za kontrolnu skupinu, ali Ornisheva grupa izgubila je na težini i krvni im je tlak pao za oko 10%.

Poslije 12 tjedana, istraživači su otkrili da 26 gena pokazuje različitu aktivnost u Ornishevoj skupini. Nakon godinu dana, 143 gena doživjela su istu promjenu. Znatno se smanjila aktivnost gena koji su pospješili upale i ozljede krvnih žila. Kontrolna skupina nije pokazala bolje rezultate tijekom te godine. Dean Ornish, osnivač i predsjednik neprofitnog Istraživačkog instituta za preventivnu medicinu i profesor kliničke medicine na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, objasnio je da je biljna hrana – poput povrća, voća, cjelovitih žitarica, mahunarki i proizvoda od soje – upravo hrana koja promiče zdravlje. Ljudi koji su najmanje zdravi konzumiraju crveno meso, prženu hranu i trans-masnoće.

Problemi sa studijama

Iako su sudionici ovih studija doživjeli potpunu promjenu načina života, potaknut sam upitati se: je li biljna prehrana, sman stres, režim tjelovježbe ili sve troje utjecalo na duljinu telomera? Ili je na duljinu telomera utjecala samo činjenica da su sudionici izgubili tjelesnu masu? Budući da Ornisheva studija ne izolira varijablu veganstva od ostalih varijabla, teško je donijeti zaključke o tome je li samo veganstvo odgovorno za ove promjene telomera. Također, ti pokusi nisu bili nasumični. Veličine uzoraka bile su vrlo male, a sudionici koji su doživjeli sveobuhvatne promjene u načinu života bili su ljudi znatno promijenjeni godinama kasnije nego kad su prvi put pristupili studiji. Iz male veličine uzorka teško je izvesti općenite zaključke, jer to zahtijeva veće kliničke studije. U nekim su se studijama kontrolirali čimbenici poput prehrane i tjelovježbe pa su se promatrale promjene u duljini telomera. Primjerice, jedno istraživanje obuhvatilo je 400 žena i nasumično ih podijelilo u četiri skupine: (1) prehrambeni gubitak tjelesne mase; (2) aerobne vježbe; (3) dijeta i tjelovježba i (4) kontrolna skupina. Dijeta je bila grupni program s ciljem gubitka tjelesne mase od 10%, a tjelovježba je bila 45 minuta dnevno, 5 dana u tjednu, umjerenih do pojačanih aerobnih aktivnosti. Studija se odvijala tijekom godine dana. Koji su bili rezultati? Nema promjene u duljini telomera u kontrolnoj skupini (-0,3%), niti u skupini koja vježba (-0,2%). Dijetalna skupina koja mršavi (-1,6%) i skupina koja kombinira dijetu i tjelovježbu (+ 0,1%) također nisu imale statistički značajne promjene u duljini telomera. Dakle, sve dok jedemo istu lošu prehranu, nije važno koliko su male naše porcije, koliko mršavimo ili koliko naporno vježbamo – nakon godinu dana nije primijećena nikakva korist. Usporedimo li to s tromjesečnom studijom koju su izveli Ornish i kolege, sudionici na biljnoj prehrani izgubili su istu količinu kilograma nakon samo tri mjeseca, vježbali su upola manje naporno i doživjeli značajnu zaštitu telomera. Pa bi li zaista prehrana mogla biti taj ključan faktor koji je pokrenuo ove promjene na genima? Nažalost, zbog činjenice što je Ornish proveo vlastitu studiju bez spomenutih čimbenika pouzdanosti, to zapravo ne znamo sa sigurnošću.

Je li za zaštitu zdravlja veganska prehrana bolja od standardne američke prehrane?

Dok smanjeni stres, više tjelovježbe i povezanost sa zajednicom značajno poboljšava Vaše zdravlje, kao i Vaš život, pokazalo se da to isto čini i biljna prehrana. U čemu je prednost veganske prehrane? Veća konzumacija povrća, manje maslaca i više voća te više hrane bogate vlaknima i vitaminima. Drugim riječima, to su pokazatelji sporijeg biološkog starenja, uz niži kolesterol. No, čini se da je ključno izbjegavati zasićene životinjske masti. Zamjenom samo 1% zasićenih masnih kalorija u prehrani za bilo što drugo, na životni vijek pomoću naših telomera možemo nadodati gotovo cijelu godinu. Kao što opisuju autori ove studije, nije ni čudo da su doživotne niske razine kolesterola povezane s duljim telomerima i manjim udjelom kratkih telomera. Dobra je vijest da čak i ako smo prije “tukli” svoje telomere, unatoč nagomilanim ozljedama koje su ih skratile, trenutne zdrave navike mogu smanjiti rizik od nekih posljedica, poput primjerice bolesti srca. Ovo je ohrabrujuća vijest, s obzirom na to da se većina ljudi zanosi idejom da su žrtva svojih gena. Kao što vidimo, uopće nismo bespomoćni, a ta je snaga u velikoj mjeri u našim rukama – samo trebamo učiniti svoj dio kako bismo sačuvali zdravlje, a bolesti držali podalje od sebe

Više o prvilnoj prehrani : https://detoksikacija-organizma.com/zdrava-prehrana/