Priredio Dragan Štavljanin
Kada se analiziraju nastojanja za spriječavanje karcinoma, prvo što nam pada na pamet su etikete s upozorenjima na cigaretama koje se prodaju širom svijeta. To je djelomično doprinijelo smanjenju pušenja i, samim tim, zdravstvenih problema koje ono izaziva. Slična upozorenja bi trebalo iz istih razloga staviti na meso i mliječne proizvode, piše dr Neal Barnard u “The Independent“.
Za razliku od hrane biljnog porijekla koja poboljšava naše zdravlje – meso i mliječni proizvodi su rizični skoro kao cigarete, uključujući povećanu opasnost od moždanih udara, srčanih oboljenja i raka.
Prema izvještaju Centra za istraživanje karcinoma, u Velikoj Britaniji je dijagnosticirano skoro 425 000 oboljelih 2010. Od toga je 150 000 umrlo iste godine od raka.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je utvrdila da je neodgovarajući način prehrane u 30 posto slučajeva uzrok raka u zapadnim državama a oko 20 posto u zemljama u razvoju.
Prerađeno meso, kao što su slanina, kobasice, šunka i slično, itekako utječu na rak crijeva – koji je na drugom mjestu po broju smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji – tako da ove namirnice nitko ne bi trebao jesti, pokazuje nedavno istraživanje koje su objavili Svjetski fond za istraživanje raka (The World Cancer Research Fund) i Američki institut za istraživanje raka (American Institute for Cancer Research).
U zemljama u kojima se više koriste masnoće, prije svega životinjske kao što su meso i mliječni proizvodi, češće se obolijeva od raka dojke.
U analizi na uzorku od 15 000 muškaraca, liječnici su utvrdili da svi oni koji su jeli crveno meso najmanje pet puta tjedno, suočavaju se s većim rizikom od dobivanja raka prostate, u odnosu na ljude koji konzumiraju ove namirnice rjeđe nego jednom tjedno.
Zaključak drugih studija je da korištenje mesa može povećati rizik od raka bubrega i pankreasa.
Postoje mnoga objašnjenja zašto meso povećava rizik obolijevanja od raka. U nekim slučajevima, meso sadrži kancerogene tvari koje se formiraju tokom njegove obrade ili pripreme hrane. Također, visoka koncentracija masti u mesu i mliječnim proizvodima potiče stvaranje hormona, čime se povećava rizik od oboljenja, kao što je rak dojke i prostate.
Ako vas ove informacije navedu na razmišljanje o vašoj vilici i nožu kao moćnom oružju, onda ste na pravom putu: to vas može zaštititi od raka. Sve ovisi kako koristite ovaj pribor za unošenje hrane.
Prednosti hrane biljnog porekla
Hrana biljnog porekla je bogata vlaknima, koja ubrzavaju prolazak hrane kroz debelo crijevo, čime se odstranjuju kancerogene tvari i mijenja vrsta bakterije u crijevima, odnosno smanjuje proizvodnja kancerogenih kiselina.
Vitamin C – antioksidant koji se nalazi u citrusnom voću kao i u različitim vrstama povrća – može smanjiti rizik od raka jednjaka i želuca jer neutralizira stvaranje kancerogenih kemikalija koje se stvaraju u organizmu i blokira pretvaranje nitrata u kancerogene nitrosamine u stomaku.
Karotenoidi – pigmenti koji daju boju voću i povrću – također su se pokazali efikasnim u zaštiti od raka pluća a mogu spriječiti i rak mokraćnog mjehura, usta, grkljana, jednjaka i dojke.
Povrće poput kupusa, brokule, kelja, repe, cvjetače i prokulice, sadrži flavonoide i indole za koje se smatra da spriječavaju rak. Namirnice od soje koje koriste vegani sadrže antikancerogene tvari, uključujući lignan i fitoestrogen.
Rezultati Evropskog centra za istraživanje raka i nutricionizma (EPIC), ukazuju na velike razlike između zdravlja ljudi koji jedu meso i vegana. Naime, vegani imaju manje od polovine zasićenih masti u svom organizmu u odnosu na ljude koji jedu meso. Također, imaju mnogo veće količine vlakana kao i vitamina C i E.
Studije u Engleskoj i Njemačkoj pokazuju da je za 40 posto manji rizik da vegetarijanci obole od raka u odnosu na one koji konzumiraju meso.
Odvikavanje od pušenja ostaje važan način da se smanji rizik od karcinoma. Međutim, podjednako je bitno da se ukazuje i na štetnost mesa, jaja i mliječnih proizvoda.
Razmislite o tome.
Henry Bieler: “Hrana najbolji lijek”
Rad Francisa Pottengera dokazao je nezdravu prirodu termički obrađenih bjelančevina životinjskoga podrijetla. Dr. Pottenger izvodio je pokuse na mačkama koje su po prirodi mesojedi. U svim tim pokusima nijedna mačka nije oboljela sve dok je bila na dijeti od sirovih bjelančevina.
Ali sve mačke na dijeti od kuhanih bjelančevina patile su od bolesti sličnih ljudskima: curenje gnoja, gubitak zuba, opadanje krzna, slabljenje kostiju, artritis, gastritis, atrofija i ciroza jetre.
Kuhane bjelančevine kojima se služio dr. Pottenger sastojale su se od pasteriziranoga mlijeka, sirutke, sira, mlijeka u prahu, kuhanih jaja, kuhanog, pečenog, zasoljenog i sušenoga mesa.
Ti pokusi često su se ponavljali i brižljivo kontrolirali, tako da se njihovi rezultati ne mogu dovesti u pitanje.
Četiri njegova zapažanja put su prema istini:
1. Mačka na dijeti od sirovih bjelančevina ostaje u dobromu zdravlju, dok mačka na dijeti od kuhanih bjelančevina obolijeva i potom umire.
2. Mačka čiji je organizam izmučen dijetom toplinski obrađenih bjelančevina nikad ne može ozdraviti, čak ni ako se vrati na dijetu sa sirovim bjelančevinama.
3. Propadanje jetre zbog kuhanih bjelančevina jest progresivno, a žuč postaje tako toksična da čak ni korovi ne rastu iz tla pognojenoga izmetom te vrste.
4. Prvi naraštaj mačaka obilježen je nekim anomalijama. U drugom se kote bolesni i mrtvi. Trećega naraštaja nema jer su mačke postale jalove.
Henry Bieler: “Hrana najbolji lijek” (str. 178)
Mnogi ljudi gutaju velike količine mesa i sira, a ipak, kako se čini, ostaju zdravi.
No priroda prije ili poslije dostavi račun. Utvrđeno je da radi neutraliziranja trulih ostataka probave kuhanih bjelančevina jetra iscrpljuje zalihe natrija brže nego ih uspijeva obnoviti. Kada je jetra slaba, razvija se toksemija.
Cervantes je kroz Dona Quijotea progovorio plačnim glasom: «Zar je moguće imati previše nečega dobroga?»
Da, moguće je ako je riječ o bjelančevinama.
