I druge su prednosti trčanja u odnosu na tjelesne učinke. Svi mišići, posebice nožni, vremenom jačaju; njihove kontrakcije postaju brže i jače te je mišić izdržljiviji. U sustavno treniranim mišićima arterije proizvode nove ogranke pa kapilarna mreža postaje gušća. Tijekom trčanja aktivirane su sve najveće mišićne skupine: mišići nogu, trupa i gornjeg dijela ramenog pojasa. Ponovljene kontrakcije nožnih mišića, skupa s dubokim disanjem, osiguravaju dobar priljev venske krvi prema srcu.
Pri tjelesnoj aktivnosti rabi se šećer u mišićima, uz znatno manji utrošak inzulina – zato je povećana tjelesna aktivnost posebice korisna bolesnicima od šećerne bolesti (uz dogovor s liječnikom), kao i osobama koje su sklone dijabetesu.
Ima onih koji se boje da bi poslije trčanja mogli više jesti i tako se udebljati. Iako ne izgleda potpuno logično, no činjenica je da trčanje obično ne izaziva pojačan apetit: baš suprotno, smanjuje ga. Zbog snažne aktivnosti nožnih mišića, krv se iz trbuha slijeva u krvotok nogu i drugih dijelova tijela koji sudjeluju u trčanju pa je smanjena želja i potreba za hranom. Čak i tijekom odmora i dok se tijelo hladi, apetit se rijetko pojačava do intenziteta kakav je bio prije trčanja, tj. manji je od normalnog.
Oni koji redovito trče imaju bolju probavu i čvršći san; bolje spavaju, no trebaju manje sna. Rjeđe pate od glavobolja, migrena, bolova u želucu i žučnjaku, rjeđe krvare zbog želučanog čira ili čira na dvanaesniku, od pogoršanja i upale proširenih vena na nogama i hemoroida. Otporniji su na infekcije i prehlade. Zasad je neobjašnjivo, no činjenica je da oni koji počinju redovito trčati gotovo uvijek prestaju pušiti; već poslije mjesec dana, pušači znatno lakše i bolje dišu. Osim toga, u pravilu piju manje alkohola. U mnogim slučajevima potpuno izostavljaju žestoka pića, a prestaju i piti alkohol.